Da li ste tip osobe koji/koja kada ima neku ideju prvo krene razmišljati zašto ta ideja neće uspjeti? Svidi vam se ideja – ali odmah počnete razmišljati o tome što sve može krenuti po zlu? Koji su sve razlozi zašto ne bi funkcioniralo. Pa ovo. Pa ono.
Možda ste imao ranije neko loše iskustvo, bolno. Neki posao ili ideja nisu uspjeli, i sada ste u grču ili strahu ne bi da se ponovo razočarate.
Zašto bi ideja propala i prije nego što ju krenete realizirati?
Ili ste tip osobe koji je fokusiran/a na gomilu, i gomilu razloga zašto neka dobra ideja može uspjeti?
I samo nabrajate dobre razloge. Razlog na razlog, ideju na ideju. Imaš jednu hrpu dobrih razloga, jedan mega-spisak. Publika t+vam tapše. Navijaju za vas. Vole vas. Veličaju. Obožavaju.
Već počnete brojati novac u glavi. Skoro pa osjetite novčanice među rukama. Svrbe vas dlanovi.
Možda vidite tu i po neku rupu ili problemčić, ali to vam ne lomi entuzijazam. Sve ćete to riješiti.
Dali ste vi ovaj tip?
I da li onda još, tu top ideju krenete detaljnije istraživati, počnete kopati malo dublje, da potvrdite svoju intuiciju.
Ili se brzo vratite na svoj “default” život i ugasite sam/u sebe, zašto to vi ipak “ne možete”.
I onda krenu poznati izgovori:
- Ma nema vremena
- Ma nema novaca sada za to
- Ma kad ćeš gdje ćeš
- Muž. Žena. Djeca. Nemate kada
A i možda i ne znate točno kako. Odakle da uopće počnete?
A što ako onda… ova prepreka, ona prepreka, ovaj problem, onaj problem. Puno problema.
Pa tko još sada pokreće posao? Tko je lud za tako nešto u sred ove krize? Možda sljedeće godine bude bolje?
Tvoji izgovori i opravdanja su dobrodošli da ti pomognu da ideju brzo ugasiš, zakopaš, odložiš… i odjednom svi ti “nerješivi problemi” u vezi ideje isplivaju na površinu i postaju sve veći, teži i kompliciraniji.
Tako da odjednom ta ideja i djeluje “realno glupo.” Nije to za mene. Ne mogu ja to sada, i slično. Čak i kada vam ideja i dalje djeluje solidno.
Da li ipak pronađete neki dobar razlog da odustanete i prije nego što krenete, zašto sada ipak ne možete, pa to je toliko posla. Pa dok objavite sve te tekstove. Pa odakle krenuti? Što ako nešto zeznemo?
A i posao koji sada radite realno nije toliko loš koliko je djelovalo. Ipak je sigurnije.
Da li svoje izgovore toliko često ponavljate da već i sami 100% vjerujete u njih kao neupitne “istine”?
Iako duboko znate da lažete sebe i da ako bi zaista željeli promjenu našlo bi se vrijeme, i način, pa čak i novac (koji, ako je prijeko potreban, a nemate ga, onda baš i nije najbolja ideja).
Sama ideja, vjerovanje da je novac za ostvarenje ideje neophodan znači da skoro pa namjerno tražite ideje za koje znate da nisi u stanju da ih realizirate jer imate taj jak izgovor koji će vas uvijek spriječiti da napravite bilo kakav korak prema naprijed.
A što ako su prvi koraci realno besplatni? I zahtijevaju samo jednu stvar – a to je kapacitet vašeg uma, da kreativno razmišlja u smjeru mogućeg.
To je sve. To ne košta ništa osim da dozvolite sebi da budete “neozbiljan” i “nerealan”.
Da tražite razloge (svaki mogući) zašto ova ideja može uspjeti, i zašto (i još važnije… KAKO) ju ipak možete realizirati.
Problem onda možda nije ni idejni ni marketinški… već psihološki. I koliko god marketing trikova znali unaprijed, oni zapravo nemaju suštinski nikakav utjecaj, jer ne gase vaš strah i ne mijenjaju vaš način razmišljanja koji vas blokira.
Borba protiv svojih mentalnih barijera
Kako možete razmišljati u svoju korist, a ne na svoju štetu. Kako da postavite mozak na podešavanja koja vam daju „pristup” zaradi novca.
“Tu ste gdje ste” u kapacitetu vašeg trenutnog vjerovanja što je moguće (a što nije). Vaše razmišljanje rukovodi vašim djelovanjem, i do sada vas je dovelo tu gdje ste sada trenutno.
Ako želite da budete negdje drugdje, obično ne možete stići na to drugo mjesto istim načinom razmišljanja kao i do sada.
Potreban je novi, malo drugačiji način razmišljanja, koji onda po pravilu generira drugačije rezultate. I da taj način razmišljanja objeručke prihvatite.
Kako možete znati da vaš trenutni način razmišljanja radi na vašu štetu (barem kada je u pitanju vaš biznis ili posao)?
Da li se trenutno preopterećujete s tisuću detalja u vezi svoje potencijalne ideje i brinete da ne znate (naravno točan) odgovor na svako pitanje i svaki detalj, kilometrima unaprijed.
Da li razmišljate o nekom problemu koji sada još nije problem? O koraku 108. po redu (umjesto o prvom sljedećem koraku u procesu).
Da li to što ne znate odgovor na svaki mogući problem (koji već predviđate) vas sprječava da napravite bilo kakav konstruktivan prvi korak u ostvarenju svoje ideje? Da li nećete ni krenuti (pa kud pukne), jer se brinete hoćete li uspjeti riješiti, tamo neki budući imaginarni problem od koga ste još realno daleko?
Da li imate očekivanje da “sve treba biti kako treba”? Što god to “treba” značilo. Da li imate očekivanje da sve bude “idealno” i da kada god je moguće treba izbjeći svaki bol, muku, tugu, pogrešku i trošak!
Da li ste refleksno prvo fokusirana na prilike i moguću zaradu i dobitak. Ili, automatski razmišljate koliko će vas nešto koštati, kolika će biti “šteta”, gubitak. Što može krenuti po zlu? što možete izgubiti?
Možete raditi kao konj, ali…
Možete barem pokušati sve znati unaprijed. Da znate 1000 marketinških trikova. Džabe sve to.
Šanse su nula dok ne “reprogramirate” ovakav način razmišljanja koji će vas uvijek vući nazad prema (naizgled) sigurnom i koji će vas konstantno sprječavati da uspijete. Uvijek će vas to saplitati.
Ne možete biti fokusirani na gubitak ako želiš dobitak. Tako se ne pobjeđuje.
Ne možete „zabijati” golove ako cijelo vrijeme igrate samo obranu. Posebno ne u fazi rasta i starta. To jednostavno nije ni prirodno ni logično.
Dobro pa što onda raditi…?
Razmišljajte logično. Da li vam vaši izgovori (trenutno) na bilo koji način pomažu? Što imate od njih? Čak i da ste sve u pravu i da su ti izgovori 100% realni i opravdani čak i da je sve istina svejedno, što ti imaš od toga i od tih izgovora?
Dali vam koriste ili ne?
Osim što vam olakšavaju da se osjećate manje loše u vezi sebe i svojih odluka (ne činjenja) i što vam olakšavaju da se ego i samopouzdanje ne poljuljaju dodatno. Osim što štite ego. Dali rade još nešto? Znači, koriste samo u svrsi mentalne zaštite vašeg osobnog imidža (a i to možete riješiti svakodnevnim pozitivnim afirmacijama i tako napunite baterije). Osim toga, sve ostalo je čista šteta.
Vi se naravno želite osloboditi tih izgovora i opravdanja. Ne direktno, već u smislu da ne želite više da ih na neki način radite. Želite uspjeti usprkos tih izgovora. Zar to ne bi bilo strava?
Situacija je takva kakva je. Nemamo svi istu startnu poziciju. Ali ako možete pronaći nekog tko je u istoj ili vrlo sličnoj situaciji poput vas, tko može imati i koristi sve te iste izgovore i ista opravdanja, ali eto, usprkos tome uspio je ili je uspjela da postigne što je ta osoba naumila i svjesno je odbijala koristiti izgovore. A ima takvih ljudi. Samo ih možda ne primjećujete. To bi vam onda dalo osjećaj… čekaj, možda mogu i ja?
Pa, naravno da možete i vi.
Ali sada umjesto da čekate tu neku osobu da vas pokrene iz mjesta. Zašto vi ne bi bili ta osoba i inspiracija nekome drugome?
Zašto opet čekati tamo nekog drugog. Nitko drugi vas neće spasiti vaše situacije. To samo vi možete. Lako svakako neće biti. Vrijeme će svakako proći. Problema će svakako biti. Može samo biti malo lakše, ali i ono lako će biti teško. Kada se suočite s činjenicom da nije moguće da bude lako (da pokrenete biznis), onda i taj budući teret lakše podnosite, jer nemate pogrešna, nerealna očekivanja.
Pogrešna očekivanja i problemi s njima
Ona se svugdje projiciraju, posebno ako puno koristite društvene mreže gdje se prikazuje i projektira je dna iskrivljena realnost u kojoj je sve pjesma, svi žive sjajne živote (osim vas, naravno), svima je sve lako, uspeh im je lak i tako dalje.
Takve nerealne slike (a nitko ne reklamira svoje gore trenutke i život bez filtera) kreiraju osjećaj da bi život (i koji god posao da pokrenete) trebao biti laki zadatak. Ali nije.
Onda kada vidite da, u realnosti, nije tako lako onda odjednom imate utisak da te je netko na neki način prevario. Da život nije fer. Dakle, prvo postavite realnija očekivanja.
Realno je – ima posla
Realno je, mentalno je naporno i imate tisuću sitnica za riješiti. Ali, nije nemoguće. Možete naučiti rješavati bilo koju prepreku. Nije neka fantastika. Nije nuklearna fizika. Ali problemi su normalni i očekivani dio procesa.
Možete krenuti od najmanjeg i najlakšeg koraka, ali da svakog dana napravite neki korak prema naprijed. Koliki god da je, nakupi se. Veliku stvar rješavate s puno malih koraka. A fokus vam je na prvom sljedećem koraku
I što sada?
To je opet neki izgovor koji vam odmaže.
Ti ste tu gdje ste. Tvoja situacija je tvoja situacija. Kako god da se rodimo, u jednom trenutku imate moć da utječeš i svjesno mijenjate svoje “programiranje” u nešto što vam više odgovara.
Ili želite raditi na svojoj situaciji i barijerama i da ih riješite. Ako vidite da vam “ne radi posao” i ne pravi rezultate koje želite. Ili ne i komfornije ti da se ušuškate u svoje izgovore do kraja života.
Ili vam je motivacija za promjenom dovoljno velika i jaka, ili vam je u redu da sve ostane tako kako je. Da ostanete tu gdje ste sada.
Što je rješenje?
Prvo i prije svega znanje. Što više znate neko područje života, to više možete postići u tome području života. Da li mogu rizici umanjiti?, naravno da mogu. Da li je moguće vidjeti više koraka unaprijed (ali ne sve)? Moguće je. Da li možete izbjeći neke greške do kojih dolazi zbog manjka znanja i iskustva? Naravno da možete. Da li možete brže, lakše i sigurnije stići do cilja, i to s manje novca? Možete.
Da li možete raditi na svojim mentalnim blokadama i da ih mijenjate novim, boljim načinom razmišljanja koji vam pomaže, prija, i koristi, i koji stvara rezultate kakve želite? Naravno da možete.
Znanje je odgovor i rješenje
Druga stvar je aktivnost.
Ili ste pasivan tip osobe koja čeka nešto da se dogodi. Ili ste promatrač i publika.
Ili ste igrač i aktivno radite na tome da promijenite svoju situaciju. Tu vi na neki način svjesno pravite svojim odlukama i postupcima događaje u svoju korist. Pravite prilike. Pokušavate. Šutirate i daješ golove. Ne čekate da se stvori prilika, već je kreirate sami. Ne čekate da se otvore vrata, nego kucate sami na vrata, proaktivno.
To je u suštini jedina razlika između ovih što su već par koraka ispred vas, i vas sada. Tu su gdje su jer, znaju nešto što vi još ne znate. Rade (aktivno) nešto što vi još ne radite. Nisu nužno ni pametniji od vas, ni ljepši, ni bolji ljudi, inteligentniji, što god. Već samo znaju nešto što vi još ne znate, i rade nešto što vi još ne radite. To je glavna razlika.
Možda su i imali neke prednosti u životu koji im je dao “leg up”, život nije fer. Ali, kakve to veze ima s vama? Što vi osobno imate od toga osim da se malo manje loše osjećate u vezi sebe?
Džabe, štedjeti sebe loših osjećanja ako je bol i dalje tu. Jedini način da se osjećaš bolje u vezi svoje trenutne situacije je da nešto uradiš u vezi nje.Cigla po cigla. Tvrđava.
Dozvolite sebi poneku pogrešku, to je sasvim normalno i prirodno. Dozvolite sebi da ne znate baš sve korake unaprijed.
Dozvolite sebi da, ili pronađete ideju koja sama po sebi “zaobiđe” vaše izgovore, ili pronađite način pomoću kojega ćete ih prestati stvarati i pitajte se “kako” ipak možete, usprkos svemu. Pronaći ćete odgovore. Fokusirajte se na sljedeći korak, direktno ispred sebe. Krenite od nečeg, premda najmanjeg i najlakšeg koraka. Samo krenite i ne stajte.
