Danas s vama dijelimo nešto što vjerujemo da vam može biti korisno za cijeli život.
Dali vam se tu i tamo događaju ovakve ili slične situacije opisane ispod.
Postoje ljudi koji puno troše ili investiraju u kupovinu tečajeva i plaćaju razno razne edukacije. (skupljaju ih godinama u nazad), i svaki vikend im je u planu da sjednu i da to pregledaju i zapišu svoje bilješke. Ali problem je uvijek u vremenu i imanju raznih prioriteta. Za koje mislimo da su prioriteti, a u stvari ne moraju niti biti.
Normalno, nije besplatno. Zahtijeva vrijeme, koncentraciju, čitanje između redova, analizu… a ja vrijeme sada ne da nemam, nego bih platio sada 500€ da netko sjedne pored mene i za sat vremena kaže sve što može samo da ne kupim još jedan “tečaj” koji nikada neću pogledati ili proći do kraja.”
I pametni ljudi se često nađu u ovakvim situacijama. Jer pokušavaju puno toga postići, često u isto vrijeme. Žonglirajući među privatnim i poslovnim obavezama, ali izborima i odgovornostima. Da ostvare neki cilj. Viziju, nešto više od pukog preživljavanja.
I sada možete pomisliti, pa dobro nekako je normalno da nemamo vremena za učenje, pored svih obaveza većeg prioriteta koje uvijek dolaze prve na red a za učenje koliko ostane ako i ostane nešto vremena.
No, ne da nemamo vremena za učenje. Nego to je glavno za što (moramo) imati vremena. Jer je to prioritet broj jedan. Učenje je ustvari prioritet broj jedan. Nešto što je uvijek i konstantno u fokusu.
Evo zašto (i kako)
Svi mi imamo 24 sata u danu. Svi vrijedno radimo. Svi mi imamo veliku želju za učenjem i napretkom. Svi mi imamo često realne i objektivno opravdane razloge da opravdamo (izgovorom) nešto što želimo postići, a ne postignemo.
Svi smo zauzeti. Svi imamo više toga na spisku nego što ćemo ikada uspjeti završiti.
Ipak postoji jedan pametna misao “nikad nećeš imati dovoljno vremena za napraviti i završiti sve ono što želiš i planiraš.”
To je jedno veliko mentalno olakšanje. Možete se opustiti.
Nećete uspeti na svaku poruku odgovoriti. Nećete uspeti sve pročitati, pogledati, odslušati, napraviti, završiti. Zaboravite to!
Psiho-fizički nije moguće. Prihvati to kao činjenicu, i umjesto da pokušavate sve i budete stalno razočarani i da se stalno osjećate kao gubitnici. Odredite one glavne, ključne stvari koje su vam najvažnije. A ostalo prihvate da jednostavno nećete stići. Treba se truditi, ali ne treba nepotrebno fantazirati.
Posebno kada imate bilo kakav online biznis, posao nikada nije gotov. Uvijek ima još nešto što se može i što bi trebalo napraviti. U teoriji možete radite 24 sata dnevno i posao i dalje neće biti gotov i završen. Moraju biti postavljene jasne granice.
Kako sebi stvoriti slobodno vrijeme – jedan opći primjer
Npr. dali ste razmisliti, (ako se bavite online biznisom, pa i ako se ne bavite biznisom uopće) dali bi bilo korisno prestati koristiti društvene mreže u privatne svrhe. Samo za posao.
Kreirate sebi jedan prostor bez ometanja u kome možete raditi “deep work” (Cal Newport) i stvoriti nešto konkretno, kvalitetno i ispod površine što je drugima korisno. To se realno ne može postići ako je mozak kao ping-pong loptica i skače na svaku notifikaciju i u nedogled pregledava email i sve profile na društvenim mrežama.
Nikada nećemo imati vremena za sve. Ali, onda je pitanje kako rasporediti ono vrijeme koje imamo.
Ovo je kompleksno pitanje. Ali evo ukratko, neko viđenje.
Imamo 2 opcije. 2 “kategorije” uloženog vremena. Jedna je da radimo, kreiramo. A druga je da učimo ili „konzumiramo”.
Pisali smo na portalu u jednom članku upravo o toj tematici.
Ili ti, ja. Vi, mi kreiramo nešto što drugi konzumiraju, odnosno koriste. Sadržaj, proizvode, knjige, podcastove, video, newslettere, blogove itd. I tada zarađujemo neki novac. Ili konzumirate nešto (kupuješ, plaćate novcem ili vremenom, energijom, pažnjom) nešto što je neko drugi kreirao.
Kada vi konzumirate -netko drugi zarađuje.
Lajkate, čitate komentirate. Postajete superfan. Hranite algoritam da gura dalje njihov sadržaj, ili čak direktno kupujete ono što prodaju. Sve u svemu, oni zarađuju.
Kada vi kreirate – onda vi i zarađujete, jer netko drugi konzumira to što napravite.
Sada je pitanje tog balansa između kreiranja i konzumiranja. Sada čitate ovaj članak i samim time portal, odnosno vlasnik je u prednosti. On (potencijalno) zarađuje, ako ne direktno, onda indirektno.
Težite trome da balans bude takav da barem 2X više kreirate nego što konzumirate. Možda i 3X, da budemo na sigurnom. Dakle, da drastično više kreirate, nego što konzumirate.
Formula za uspjeh!
Ova jednostavna “formula” iznad opisana je recept za uspeh.
Samo realno i objektivno razmislite gdje ste i koji vam je sada odnos. Kakav je trenutno balans?
Dovoljno je da pogledate prosječni dnevni “Screen time” na svom telefonu i da vas time „udari” surova realnost. Koliko vremena dnevno gledate u telefon? Koji dio tog vremena je realno produktivan a koliko je bačeno kroz TikTok, vijesti, Facebook, YouTube, Twitter/X i što god već?
Nije (toliko) pitanje vremena, već kako ga koristimo, na šta ga usmjeravamo.
Hajde sada da se vratimo na drugi dio komponente, Radiš-Kreiraš.
Svi smo mi vrijedni ljudi i puno radimo. Ali je činjenica da neki postižu više sa manje rada, jer (nešto) rade pametnije i drugačije. Znaju i rade nešto što ti još ne znaš. Tu je čudo interneta koje je omogućilo ljudima da koriste internet kao “polugu (leverage)” i da se tako digitalno kloniraju.
Kao liječnik koji umjesto da vidi jednog po jednog pacijenta napravi suplement jednom koji proda milion puta. Kao ako napravite digitalni proizvod ili napravite video jednom, a može da ga pogledati milion ljudi po više puta.
Jedan zvučni stručnjak prodaje Zig Ziglar je govorio “you can get anything you want out of life if you can just help enough other people get what they want.” Ključna riječ ovdje je enough. Internet je olakšao da se vrijednost može dostavljati u suštini neograničenom broju ljudi (iako ga samo jednom kreirate).
Što onda omogućava da za mnogo manje vremena postižete puno više. Tražite načine kako koristiti polugu gdje god možete.
Drugi dio priče je tko crpi benefite iz vašeg „kloniranog” rada. Kada radite za sebe (a svi mi radimo za sebe na kraju dana), ali kada imate vlastiti biznis, sav rizik i neuspjeh je vaš, ali je i sav rezultat uspeh također vaš.
Pitanje je koliko je uspeh trenutno izvjestan i koji faktor kontrole i utjecaja imate nad okolnostima. Želite imati pod broj 1 što veći benefit od svog rada (pripisan samo vama) i pod broj 2. da imate što veći utjecaj kontrolu nad uspjehom.
Biti vrijedan i “raditi kao konj” je od suštinske važnosti i povećava vam kontrolu nad uspjehom, ali često uglavnom nije dovoljno ako idete samo na energiju i mišiće bez mozga i glave. Ako ste već tip osobe koja je spremna da radi puno neka taj rad bude što pametniji i što više u vašu (dugoročnu) korist.
Da bi rad bio ‘pametan’ (više kruha za manje motike), morate imati i nešto u glavi. Što više znate, to pametnije možete raditi, to vam je veći efekt na uloženi rad.
Kada tek počinjete neki biznis, prirodno je da nemate puno vremena, jer puno radite i malo znate. Ali ako i nakon izvjesnog vremena, i dalje nemate vremena kojeg bi trošili za rad na sebi, onda vjerojatno nešto radite pogrešno i nedostaje vam znanja s kojim bi napravili prostor za taj neki osobni razvoj (a samim tim i brži i bolji razvoj posla).
Ako radite kao konj na poslu, ali ne radite ništa na sebi. Posao če trpjeti koji će se bez vas teško razvija, ali trpjeti ćete prije svega vi osobno, pa i obitelj. Finansijski, psihički, emotivno, zdravstveno. Jer ima puno rada u prazno.
Ako svi radimo naporno, jedina razlika je u tome što drugi rade nešto drugačije i znaju nešto što vi još ne znate. Znanje (i upotreba tog znanja u praksi) je ono što pravi ključnu razliku, ako računamo da svi rade jednako naporno.
Da bi imali znanje, morate ga „konzumirati”. Da bi imali kvalitetan “output”, morate prvo imati kvalitetan “input”. Tu sada opet imamo 2 opcije.
Jedna je da pustite da vas ljudi i život gađaju čime stignu. Da upijate sve kao spužva, bez filtera i diskriminacije. Da ne ograničavaš što konzumirate i što vam dopire u mentalni prostor. Zašto ne odrediti točno što će to biti?
Ono što je sigurno je da ako dozvolite da to bude što god naleti, biti će tu sigurno jako puno smeća. Vrijeme će svakako proći. Pitanje je što ćete s tim vremenom napraviti i kako ćete ga potrošiti i na što.
Neki ljudi rade (kreiraju) 40 godina kao konji (za nekog drugog). A, ne rade na sebi i na kraju od firme možda dobiju sat (ako i toliko). Ostane im ništa.
Nisu “leverage-li” svoj rad tako da im uložena energija i vrijeme donose dugoročne benefite čak i kada ne rade ili rade manje (a uživaju više).
Zašto?
Nisu znali kako.
Samim tim sve što su radili, imalo je daleko manje efekta nego što je su mogli.
Zato nije pitanje da li si možete priuštiti (vrijeme) za učenje. Nego da si li možete priuštiti (financijski i životno) da ne učite. Jedino ako ste neki sretni nasljednik, pa ne morate uopće o novcu razmišljati. Jedina najveća briga vam je da ga ne trošite kako ne treba.
Ako znate što želite postići (i zašto), ako imate jasnu viziju svoje budućnosti, onda možete i da “stvorite vrijeme” kako god znate i umijete.
Kako stvoriti vrijeme za učenje?
Prva faza je kontrola okruženja, i to fizički. Ne toliko što ćete raditi, nego što nećete. I tu prije svega mislim na minimalno korištenje društvenih mreža. Realnost je da od TikToka od 30 sekundi ne možete puno naučiti jer nije “duboko”. Sve je površinski. Za 10 minuta više ne znaš što si vidio/la. 99% toga što ćeš vidjeti je zabava i brijeg od realnosti.
Dalje činjenica je da ćete više kvalitetnog da dobijete u knjizi nego bilo gdje drugdje. Evo i zašto. Prvo, ne može baš svatko napisati i izdati knjigu jer ljudi imaju kompleks da li su dovoljno dobri i “tko sam ja da napišem knjigu” i tako dalje. Što znači da postoji jedan prirodni filter u primjeni knjiga.
Ali je realnost da knjiga košta 10-20 dolara i da samo 1 dobra ideja može da vam zauvijek promijeni pravac života, i ne mora to biti u financijskom smislu. Drugo važan je kontinuitet, a ne intenzitet. Ne morate čitati 1 sat dnevno, realno nećete. Ali ako čitate svakog dana 15-20 minuta pred spavanje, 99% ljudi će uzeti mobitel.
To je nekoliko stotina (dobrih) knjiga za par godina uz minimalan trud i investiciju.
Ista je stvar sa podcastovima i dužim (smislenijim) emisijama koje možete slušati na treningu, u šetnji, ili u automobilu ako se vozite svakog dana na posao. To je jedno 300 sati godišnje bez problema. To je prvi sloj i to se nakupi.
Drugi sloj je fokusirano učenje na određenu temu kada imate konkretan izazov ispred sebe.
Na primjer, želite naučiti email marketing bolje jer znate da tako možete puno veći postotak svoje publike pretvoriti u kupce.
Ili želite naučiti kako možete napravite “membership offer” kako bi vam životni vijek/vrijednost po klijentu bila veća i biznis stabilniji. Ili želitenaučiti pisati copy/sales letter za svoj novi proizvod.
Onda imate ispred sebe konkretan problem/izazov i nešto konkretno što morate naučiti što je prije moguće. Tu onda kupujete specijalizirane tečajeve, edukacije, knjige, gledate emisije, zovete ljude pitate, guglate, samo na tu specifičnu temu i tu onda idete privremeno na jak intenzitet.
U toj situaciji, nema potrebe savladati cijeli tečaj, jer je često dovoljno i samo par dobrih ideja izvući i odmah primijeniti. Problem je riješen i uložen novac se kasnije vrati s profitom.
Na ovaj način učenje postaje totalno automatsko. Ne osjeća se ga kao obveza. Ne razmišljate o tome uopće. Već tje to prirodan način funkcioniranja.
Vrijeme će proći, pitanje je kako ćete ga iskoristiti. Kreirate (za sebe) ili konzumirate (pametno) a u tom periodu dogurati ćete dotle dokle vam dozvoljavaju trenutna ograničenja, prije svega u znanju i primijeni tog znanja.
