Zašto većina ljudima nema neki svoj biznis i projekt? Postoji veliki broj razloga, ali evo jedan važan. Većina ljudi nije spremna besplatno raditi. Besplatan rad je isto tako ključan element. Nešto više o tome kroz ovaj članak.
Nemaju novac koji bi riskirali i eventualno izgubili (kao da je samo to i dovoljno). Ipak veliki broj ljudi neće riskirati niti tzv. „sweat equity”. Što je to? To bi bio: znoj, rad, vrijeme, znanje, energija, kontakti, ideje. Ljudi ne bi to uložili jer, zbog nekog straha od toga da im se sav taj trud, rad i znoj neće vrati?
Tu su uvijek prisutna ona klasična pitanja. Što ako propadne? Što ako ne uspijem u tome?
Vjerojatnost za uspjeh mogu se značajno povećati. Ali nije to poanta. Nego što ljudi na sve to gledaju drugačije, ne dublje. To bi značilo drugim riječima da se najbolje plaća ono što se ne plaća odmah. Zašto? Zato što kao takva osoba koja ulazi u realizaciju nekog projekta ili poslovne ideje preuzima veći rizik. Odnosno, sav rizik. A kada je sav rizik vaš, vaš je i sav profit koji dobijete.
Oni koji uspiju prijeći preko tih mentalnih blokada su spremni nešto konkretno poduzeti. napišu blog članak, objave video, naprave grupu, čak i ako nitko ne pročita, nitko ne pogleda, i nitko se ne učlani. Dakle, spremni su nešto učiniti, i da postoji šansa da za to uopće ne budu plaćeni u novcu, već samo u iskustvu.
Problem se dogodi kada im to (jednokratno negativno iskustvo) posluži kao „dokaz” da ne treba nikada ništa raditi ili poduzimati s ciljem da nešto prvo ponuditi besplatno. za džabe.
Tu prave dvostruku pogrešku. Prvo – riječ “besplatno” (pored riječi “novo”) su neke od najmoćnijih riječi u marketingu. I mogu privući najveću masu ljudi. Ako sebi oduzmete tu moćnu riječ, time ste sebi upravo oduzeli najmoćnije marketing oružje.
Drugo, to što nešto jednom nije uspjelo, obično nije „statistički relevantno” kao broj pokušaja na osnovu kojeg se može izvući validan zaključak. Možda je bila pogrešna primjena strategije, a ne strategija sama po sebi.
Hajde da se vratimo korak unazad
Većina ljudi želi odmah instant biti plaćen za svoj rad. Većina ljudi želi 100% sigurnost i izvjesnost da ne rade besplatno.
Samim tim, sav rizik je na nekom drugom. To znači da vi dobijete neusporedivo manji dio “kolača” od rezultata svog truda. Plus mnogo manje ljudi je spremno s vama bilo što raditi (jer je njima sada to rizično). Ovo je klasičan slučaj kada radimo za plaću. Novac je sigurniji, ali od svojeg rada dobijemo manje jer možemo biti i potplaćeni za svoj rad, svoje vrijeme, znanje i trud. Sve to koristimo da bi došli do novca u nečijem tuđem sistemu. Nekoj tvrtki ili organizaciji.
Pokretanje svog (bilo kakvog) posla, zahtijeva od osobe biti spremna da jedan duži period zarađujete manje ili čak ništa. Još je moguće da čak nešto novca i izgubite.
Taj period na početku investirate. Tada sadite.
Da možda radite besplatno. Možda propadne. Možda ne bude ništa od toga. Rezultat nije garantiran. Ali kada dođe (a doći će onima koji su malo uporniji i strpljiviji), on će biti drastično veći (u novčanim iznosima) nego da ste bili plaćeni „sada i odmah”.
Mnogi ne žele ništa drugima dati besplatno, pokloniti. Od straha da će biti prevareni ili iskorišteni.
Problem je u strukturi. Kada je struktura dobra, vama se isplati i želite da ljudi crpe korist od vas i da vi budete (na privremenom) gubitku. Vi, kada tako gledamo na stvari „želite” da vas ljudi „iskoriste” i dobiju od vas nešto besplatno, kada je postavka i matematika dobra. Oni koji kupe, će i više nadoknaditi vašu investiciju (vrijeme, energija, novac) od onih koji ne kupe ništa.
“Zvuči šašavo” i možda nije skroz logično na prvi pogled. Ali kada vidite da većina ljudi želi biti na sigurnom ako se radi od 9 do 5, rade od 9 do 5. Ni minutu duže. Ako treba odraditi posao na određen način, ljudi odrade toliko koliko se očekuje. Ni mrvicu više. Ne žele biti na gubitku.
Ali onda nikada ne mogu biti ni na dobitku. Ili barem teško.
Nisu napravili nikakav “wow” efekt zbog kojeg će ih ljudi pohvaliti, preporučiti, angažirati. Nisu izgradili nikakav kredit. Nisu nikoga ni na koji način zadužili (i to bez velikih obaveza i očekivanja). Sve od tog straha da ih neko ne zezne, ne prevari, ne iskoristi. I ne vide koliko je to zapravo njima na štetu.
Nisu izgradili reputaciju da urade više i bolje nego što se od njih očekivalo, a nemaju ni posebno velika očekivanja od sebe samih. “Prvo ti mene plati više, pa ću ja onda i više/bolje raditi posao”
Razumijemo naravno da ljudi imaju razna loša iskustva, da su se opekli, da su tu i tamo “ispali budale” ali zbog par loših slučajeva, i dalje nema logike da rade protiv sebe.
Kod bilo kog online biznisa, u startu gubite. U startu vas nitko ne plaća ili slabo plaćaju. Ali naravno tu gradite nešto. Stvarate neku vrijednost. Gradite neki sistem. Infrastrukturu. Radite za sebe besplatno, to je poduzetništvo. Nitko vas ne plaća odmah sada.
Besplatan rad se na neki način najviše plaća!
Ali upravo taj “besplatni” rad se upravo najviše plaća. I često plaća dugoročne dividende.
Treba uložiti prvo vrijeme i energiju da napravite neku vrijednost. Napravite proizvod. Izgradite publiku. Uložite u odnos s ljudima. Pa onda to promovirate i konačno netko počne kupovati vaše proizvode ili usluge.
Razlika je samo u toj spremnosti da radite “besplatno, za sebe” i uvijek iznova i iznova radite za besplatno (čak i kada biznis već uspješno funkcionira). Svaki put kada probate neku novu stvar. Svaka “inovacija” i nova ideja je u suštini besplatan rad. Jer rezultat nije 100% siguran i nije 100% izvjestan.
Svaka inovacija je (solidna) šansa da ispadnete “glupi” i da nešto novo naučite u tom procesu kako bi sljedeći pokušaj bio malo sigurniji i malo izvjesniji. Duže vrijeme, veći broj pokušaja, veća šansa da prije ili kasnije jedan dio tih pokušaja budu totalni uspjesi koji pokriju gubitke i troškove prethodnih promašaja. I još ostane i viška. Tako to ide.
Drugim riječima… daješ, daješ, daješ, uzmeš. I tako u krug. Budeš tzv. “go-giver”, a ne “go-getter”. Nije uvijek logično, nije uvijek očigledno, ali tako funkcionira.
Rizik preuzimate na sebe. Samim time više ljudi radi s vama. Više ljudi može imati pozitivno iskustvo. Nego ako „štekate” i živite u strahu da vas netko ne prevari ili pokrade i tako dalje.